prosvjetljívati
prosvjetljívati (, koga, se) nesvrš. 〈prez. prosvjètljujēm, pril. sad. prosvjètljujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| prosvjetljivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | prosvjetljujem |
| 2. | prosvjetljuješ |
| 3. | prosvjetljuje |
| množina | |
| 1. | prosvjetljujemo |
| 2. | prosvjetljujete |
| 3. | prosvjetljuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | prosvjetljivat ću |
| 2. | prosvjetljivat ćeš |
| 3. | prosvjetljivat će |
| množina | |
| 1. | prosvjetljivat ćemo |
| 2. | prosvjetljivat ćete |
| 3. | prosvjetljivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | prosvjetljivah |
| 2. | prosvjetljivaše |
| 3. | prosvjetljivaše |
| množina | |
| 1. | prosvjetljivasmo |
| 2. | prosvjetljivaste |
| 3. | prosvjetljivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | prosvjetljivao sam |
| 2. | prosvjetljivao si |
| 3. | prosvjetljivao je |
| množina | |
| 1. | prosvjetljivali smo |
| 2. | prosvjetljivali ste |
| 3. | prosvjetljivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam prosvjetljivao |
| 2. | bio si prosvjetljivao |
| 3. | bio je prosvjetljivao |
| množina | |
| 1. | bili smo prosvjetljivali |
| 2. | bili ste prosvjetljivali |
| 3. | bili su prosvjetljivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | prosvjetljuj |
| množina | |
| 1. | prosvjetljujmo |
| 2. | prosvjetljujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| prosvjetljujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| prosvjetljivao, prosvjetljivala, prosvjetljivalo | |
| prosvjetljivali, prosvjetljivale, prosvjetljivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| prosvjetljivan, prosvjetljivana, prosvjetljivano | |
| prosvjetljivani, prosvjetljivane, prosvjetljivana | |
Etimologija
✧ vidi prosvijétliti
