prošétati
prošétati svrš. 〈prez. pròšētām/pròšēćēm, pril. pr. -āvši, prid. trp. pròšētān〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
prošetati | |
prezent | |
jednina | |
1. | prošećem |
2. | prošećeš |
3. | prošeće |
množina | |
1. | prošećemo |
2. | prošećete |
3. | prošeću |
futur | |
jednina | |
1. | prošetat ću |
2. | prošetat ćeš |
3. | prošetat će |
množina | |
1. | prošetat ćemo |
2. | prošetat ćete |
3. | prošetat će |
aorist | |
jednina | |
1. | prošetah |
2. | prošeta |
3. | prošeta |
množina | |
1. | prošetasmo |
2. | prošetaste |
3. | prošetaše |
perfekt | |
jednina | |
1. | prošetao sam |
2. | prošetao si |
3. | prošetao je |
množina | |
1. | prošetali smo |
2. | prošetali ste |
3. | prošetali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam prošetao |
2. | bio si prošetao |
3. | bio je prošetao |
množina | |
1. | bili smo prošetali |
2. | bili ste prošetali |
3. | bili su prošetali |
imperativ | |
jednina | |
2. | prošeći |
množina | |
1. | prošećimo |
2. | prošećite |
glagolski prilog prošli | |
prošetavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
prošetao, prošetala, prošetalo | |
prošetali, prošetale, prošetala |
1. | () provesti neko vrijeme šetajući, obaviti šetnju |
2. | (koga, što) odvesti u šetnju [prošetati psa] |
3. | (se) a. razg. prošetati b. obaviti što bez žurbe i napora (ob. gdje se napor očekuje) [prošetati kroz studij; prošetati kroz protivničku obranu, sport] |