prosvjećívati
prosvjećívati (koga) nesvrš. 〈prez. prosvjèćujēm, pril. sad. prosvjèćujūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| prosvjećivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | prosvjećujem |
| 2. | prosvjećuješ |
| 3. | prosvjećuje |
| množina | |
| 1. | prosvjećujemo |
| 2. | prosvjećujete |
| 3. | prosvjećuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | prosvjećivat ću |
| 2. | prosvjećivat ćeš |
| 3. | prosvjećivat će |
| množina | |
| 1. | prosvjećivat ćemo |
| 2. | prosvjećivat ćete |
| 3. | prosvjećivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | prosvjećivah |
| 2. | prosvjećivaše |
| 3. | prosvjećivaše |
| množina | |
| 1. | prosvjećivasmo |
| 2. | prosvjećivaste |
| 3. | prosvjećivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | prosvjećivao sam |
| 2. | prosvjećivao si |
| 3. | prosvjećivao je |
| množina | |
| 1. | prosvjećivali smo |
| 2. | prosvjećivali ste |
| 3. | prosvjećivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam prosvjećivao |
| 2. | bio si prosvjećivao |
| 3. | bio je prosvjećivao |
| množina | |
| 1. | bili smo prosvjećivali |
| 2. | bili ste prosvjećivali |
| 3. | bili su prosvjećivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | prosvjećuj |
| množina | |
| 1. | prosvjećujmo |
| 2. | prosvjećujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| prosvjećujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| prosvjećivao, prosvjećivala, prosvjećivalo | |
| prosvjećivali, prosvjećivale, prosvjećivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| prosvjećivan, prosvjećivana, prosvjećivano | |
| prosvjećivani, prosvjećivane, prosvjećivana | |
Definicija
širiti prosvjetu, širiti znanje; poučavati, obrazovati [prosvjećivati široke narodne mase]
Etimologija
✧ vidi prosvijétliti
