protùrječiti
protùrječiti nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -čēći, gl. im. -čēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| proturječiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | proturječim |
| 2. | proturječiš |
| 3. | proturječi |
| množina | |
| 1. | proturječimo |
| 2. | proturječite |
| 3. | proturječe |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | proturječit ću |
| 2. | proturječit ćeš |
| 3. | proturječit će |
| množina | |
| 1. | proturječit ćemo |
| 2. | proturječit ćete |
| 3. | proturječit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | proturječah |
| 2. | proturječaše |
| 3. | proturječaše |
| množina | |
| 1. | proturječasmo |
| 2. | proturječaste |
| 3. | proturječahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | proturječio sam |
| 2. | proturječio si |
| 3. | proturječio je |
| množina | |
| 1. | proturječili smo |
| 2. | proturječili ste |
| 3. | proturječili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam proturječio |
| 2. | bio si proturječio |
| 3. | bio je proturječio |
| množina | |
| 1. | bili smo proturječili |
| 2. | bili ste proturječili |
| 3. | bili su proturječili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | proturječi |
| množina | |
| 1. | proturječimo |
| 2. | proturječite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| proturječeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| proturječio, proturječila, proturječilo | |
| proturječili, proturječile, proturječila | |
Definicija
| 1. | (čemu) biti u sadržajnoj opreci s kim/čim, biti u kontradikciji; isključivati se |
| 2. | (komu) izražavati protivne stavove [nemoj mi proturječiti!]; protiviti se |
Etimologija
✧ vidi prȍturjēčje
