radicírati
radicírati (, što) dv. 〈prez. radìcīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| radicirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | radiciram |
| 2. | radiciraš |
| 3. | radicira |
| množina | |
| 1. | radiciramo |
| 2. | radicirate |
| 3. | radiciraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | radicirat ću |
| 2. | radicirat ćeš |
| 3. | radicirat će |
| množina | |
| 1. | radicirat ćemo |
| 2. | radicirat ćete |
| 3. | radicirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | radicirah |
| 2. | radiciraše |
| 3. | radiciraše |
| množina | |
| 1. | radicirasmo |
| 2. | radiciraste |
| 3. | radicirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | radicirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | radicirao sam |
| 2. | radicirao si |
| 3. | radicirao je |
| množina | |
| 1. | radicirali smo |
| 2. | radicirali ste |
| 3. | radicirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam radicirao |
| 2. | bio si radicirao |
| 3. | bio je radicirao |
| množina | |
| 1. | bili smo radicirali |
| 2. | bili ste radicirali |
| 3. | bili su radicirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | radiciraj |
| množina | |
| 1. | radicirajmo |
| 2. | radicirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| radicirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| radiciravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| radicirao, radicirala, radiciralo | |
| radicirali, radicirale, radicirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| radiciran, radicirana, radicirano | |
| radicirani, radicirane, radicirana | |
Definicija
mat. vaditi korijen iz nekoga broja; korjenovati
Etimologija
✧ vidi rȃdiks
