pȕćkati
pȕćkati () nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| pućkati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | pućkam / pućkljem |
| 2. | pućkaš / pućklješ |
| 3. | pućka / pućklje |
| množina | |
| 1. | pućkamo / pućkljemo |
| 2. | pućkate / pućkljete |
| 3. | pućkaju / pućklju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | pućkat ću |
| 2. | pućkat ćeš |
| 3. | pućkat će |
| množina | |
| 1. | pućkat ćemo |
| 2. | pućkat ćete |
| 3. | pućkat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | pućkah |
| 2. | pućkaše |
| 3. | pućkaše |
| množina | |
| 1. | pućkasmo |
| 2. | pućkaste |
| 3. | pućkahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | pućkao sam |
| 2. | pućkao si |
| 3. | pućkao je |
| množina | |
| 1. | pućkali smo |
| 2. | pućkali ste |
| 3. | pućkali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam pućkao |
| 2. | bio si pućkao |
| 3. | bio je pućkao |
| množina | |
| 1. | bili smo pućkali |
| 2. | bili ste pućkali |
| 3. | bili su pućkali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | pućkaj / pućklji |
| množina | |
| 1. | pućkajmo / pućkljimo |
| 2. | pućkajte / pućkljite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| pućkajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| pućkao, pućkala, pućkalo | |
| pućkali, pućkale, pućkala | |
Definicija
| 1. | (što) potezati i ispuštati dimove iz lule i ispuštati pri tome kratke zvukove [pućkati lulu] |
| 2. | proizvoditi zvukove usnama dišući u spavanju |
| 3. | oglašavati se kao pura (konvencija pisanja »puć«); pućpurikati |
| 4. | proizvoditi takve zvukove (neovisno o porijeklu) [vlak pućka uz brežuljak] |
Etimologija
✧ ekspr.
