pȕcati1
pȕcati1 nesvrš. 〈prez. pȕcām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
pucati | |
prezent | |
jednina | |
1. | pucam |
2. | pucaš |
3. | puca |
množina | |
1. | pucamo |
2. | pucate |
3. | pucaju |
futur | |
jednina | |
1. | pucat ću |
2. | pucat ćeš |
3. | pucat će |
množina | |
1. | pucat ćemo |
2. | pucat ćete |
3. | pucat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | pucah |
2. | pucaše |
3. | pucaše |
množina | |
1. | pucasmo |
2. | pucaste |
3. | pucahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | pucao sam |
2. | pucao si |
3. | pucao je |
množina | |
1. | pucali smo |
2. | pucali ste |
3. | pucali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam pucao |
2. | bio si pucao |
3. | bio je pucao |
množina | |
1. | bili smo pucali |
2. | bili ste pucali |
3. | bili su pucali |
imperativ | |
jednina | |
2. | pucaj |
množina | |
1. | pucajmo |
2. | pucajte |
glagolski prilog sadašnji | |
pucajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
pucao, pucala, pucalo | |
pucali, pucale, pucala |
1. | () a. dobivati pukotine b. razlomiti se na dijelove, rascijepiti se [staklo/daska/kora puca] |
2. | (u koga, u što, na koga) a. gađati iz vatrenog oružja b. sport udariti loptu nogom ili baciti rukom nastojeći postići pogodak (u sportskim igrama) |
3. | žarg. a. (na koga) aludirati b. (na što) nastojati dokopati se koga/čega, postići kakav položaj |
4. | pod pritiskom iznutra ili na dodir izvana izbacivati tekući sadržaj (o plodovima) [šljiva puca, grožđe puca] |