psȉka
psȉka ž (psȋk m)
Definicija
| 1. | oštar, visok zvuk koji nastaje snažnim izbacivanjem zraka kroz stisnute usne ili zube |
| 2. | oglašavanje nekih životinja (zmija, glodavaca itd.) |
Frazeologija
⃟ vika i psika glasno i prigušeno rogoborenje i pokazivanje nezadovoljstva uz pritajene prijetnje
Etimologija
✧ onom.
