psihòpat
psihòpat m 〈G mn -ātā〉
jednina | |
---|---|
N | psihopat |
G | psihopata |
D | psihopatu |
A | psihopata |
V | psihopate |
L | psihopatu |
I | psihopatom |
množina | |
N | psihopati |
G | psihopata |
D | psihopatima |
A | psihopate |
V | psihopati |
L | psihopatima |
I | psihopatima |
1. | psih. osoba asocijalna ponašanja, neprilagodljiva, sklona kriminalu, često i opasna za društvo |
2. | razg. nenormalan, duševno poremećen čovjek; umobolnik |