pùpati
pùpati () nesvrš. 〈prez. pùpām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
pupati | |
prezent | |
jednina | |
1. | pupam |
2. | pupaš |
3. | pupa |
množina | |
1. | pupamo |
2. | pupate |
3. | pupaju |
futur | |
jednina | |
1. | pupat ću |
2. | pupat ćeš |
3. | pupat će |
množina | |
1. | pupat ćemo |
2. | pupat ćete |
3. | pupat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | pupah |
2. | pupaše |
3. | pupaše |
množina | |
1. | pupasmo |
2. | pupaste |
3. | pupahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | pupao sam |
2. | pupao si |
3. | pupao je |
množina | |
1. | pupali smo |
2. | pupali ste |
3. | pupali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam pupao |
2. | bio si pupao |
3. | bio je pupao |
množina | |
1. | bili smo pupali |
2. | bili ste pupali |
3. | bili su pupali |
imperativ | |
jednina | |
2. | pupaj |
množina | |
1. | pupajmo |
2. | pupajte |
glagolski prilog sadašnji | |
pupajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
pupao, pupala, pupalo | |
pupali, pupale, pupala |