pẉntati
pẉntati nesvrš. 〈prez. -ām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
puntati | |
prezent | |
jednina | |
1. | puntam |
2. | puntaš |
3. | punta |
množina | |
1. | puntamo |
2. | puntate |
3. | puntaju |
futur | |
jednina | |
1. | puntat ću |
2. | puntat ćeš |
3. | puntat će |
množina | |
1. | puntat ćemo |
2. | puntat ćete |
3. | puntat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | puntah |
2. | puntaše |
3. | puntaše |
množina | |
1. | puntasmo |
2. | puntaste |
3. | puntahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | puntao sam |
2. | puntao si |
3. | puntao je |
množina | |
1. | puntali smo |
2. | puntali ste |
3. | puntali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam puntao |
2. | bio si puntao |
3. | bio je puntao |
množina | |
1. | bili smo puntali |
2. | bili ste puntali |
3. | bili su puntali |
imperativ | |
jednina | |
2. | puntaj |
množina | |
1. | puntajmo |
2. | puntajte |
glagolski prilog sadašnji | |
puntajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
puntao, puntala, puntalo | |
puntali, puntale, puntala | |
glagolski pridjev pasivni | |
puntan, puntana, puntano | |
puntani, puntane, puntana |
1. | (se) buniti se |
2. | (koga) a. buniti koga, podbunjivati, huškati b. nagovarati |