pútiti
pútiti (koga) nesvrš. 〈prez. pẉtīm, pril. sad. pútēći, gl. im. púćēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| putiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | putim |
| 2. | putiš |
| 3. | puti |
| množina | |
| 1. | putimo |
| 2. | putite |
| 3. | pute |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | putit ću |
| 2. | putit ćeš |
| 3. | putit će |
| množina | |
| 1. | putit ćemo |
| 2. | putit ćete |
| 3. | putit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | pućah |
| 2. | pućaše |
| 3. | pućaše |
| množina | |
| 1. | pućasmo |
| 2. | pućaste |
| 3. | pućahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | putio sam |
| 2. | putio si |
| 3. | putio je |
| množina | |
| 1. | putili smo |
| 2. | putili ste |
| 3. | putili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam putio |
| 2. | bio si putio |
| 3. | bio je putio |
| množina | |
| 1. | bili smo putili |
| 2. | bili ste putili |
| 3. | bili su putili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | puti |
| množina | |
| 1. | putimo |
| 2. | putite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| puteći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| putio, putila, putilo | |
| putili, putile, putila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| pućen, pućena, pućeno | |
| pućeni, pućene, pućena | |
Definicija
ukazivati komu na pravi put, upućivati ga na pravi put
Etimologija
✧ vidi pẉt (I)
