srozávati
srozávati (se, koga, što) nesvrš. 〈prez. sròzāvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
srozavati | |
prezent | |
jednina | |
1. | srozavam |
2. | srozavaš |
3. | srozava |
množina | |
1. | srozavamo |
2. | srozavate |
3. | srozavaju |
futur | |
jednina | |
1. | srozavat ću |
2. | srozavat ćeš |
3. | srozavat će |
množina | |
1. | srozavat ćemo |
2. | srozavat ćete |
3. | srozavat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | srozavah |
2. | srozavaše |
3. | srozavaše |
množina | |
1. | srozavasmo |
2. | srozavaste |
3. | srozavahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | srozavao sam |
2. | srozavao si |
3. | srozavao je |
množina | |
1. | srozavali smo |
2. | srozavali ste |
3. | srozavali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam srozavao |
2. | bio si srozavao |
3. | bio je srozavao |
množina | |
1. | bili smo srozavali |
2. | bili ste srozavali |
3. | bili su srozavali |
imperativ | |
jednina | |
2. | srozavaj |
množina | |
1. | srozavajmo |
2. | srozavajte |
glagolski prilog sadašnji | |
srozavajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
srozavao, srozavala, srozavalo | |
srozavali, srozavale, srozavala | |
glagolski pridjev pasivni | |
srozavan, srozavana, srozavano | |
srozavani, srozavane, srozavana |