sŕkati
sŕkati (što) nesvrš. 〈prez. sȓčēm, pril. sad. sŕčūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| srkati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | srčem |
| 2. | srčeš |
| 3. | srče |
| množina | |
| 1. | srčemo |
| 2. | srčete |
| 3. | srču |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | srkat ću |
| 2. | srkat ćeš |
| 3. | srkat će |
| množina | |
| 1. | srkat ćemo |
| 2. | srkat ćete |
| 3. | srkat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | srkah |
| 2. | srkaše |
| 3. | srkaše |
| množina | |
| 1. | srkasmo |
| 2. | srkaste |
| 3. | srkahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | srkao sam |
| 2. | srkao si |
| 3. | srkao je |
| množina | |
| 1. | srkali smo |
| 2. | srkali ste |
| 3. | srkali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam srkao |
| 2. | bio si srkao |
| 3. | bio je srkao |
| množina | |
| 1. | bili smo srkali |
| 2. | bili ste srkali |
| 3. | bili su srkali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | srči |
| množina | |
| 1. | srčimo |
| 2. | srčite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| srčući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| srkao, srkala, srkalo | |
| srkali, srkale, srkala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| srkan, srkana, srkano | |
| srkani, srkane, srkana | |
Definicija
piti usko otvorenim usnama uz popratni zvuk [srkati juhu]
Onomastika
♦ pr. (nadimačka): Sẕketić (Zagreb, Pula), Sȑkoč (Delnice, Zagreb, Turopolje, Primorje)
Etimologija
✧ prasl. *sьrkati (slov., češ. srkati)
