srȅtati
srȅtati (koga) nesvrš. 〈prez. srȅćēm, pril. sad. srȅćūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| sretati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | srećem |
| 2. | srećeš |
| 3. | sreće |
| množina | |
| 1. | srećemo |
| 2. | srećete |
| 3. | sreću |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | sretat ću |
| 2. | sretat ćeš |
| 3. | sretat će |
| množina | |
| 1. | sretat ćemo |
| 2. | sretat ćete |
| 3. | sretat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | sretah |
| 2. | sretaše |
| 3. | sretaše |
| množina | |
| 1. | sretasmo |
| 2. | sretaste |
| 3. | sretahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | sretao sam |
| 2. | sretao si |
| 3. | sretao je |
| množina | |
| 1. | sretali smo |
| 2. | sretali ste |
| 3. | sretali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam sretao |
| 2. | bio si sretao |
| 3. | bio je sretao |
| množina | |
| 1. | bili smo sretali |
| 2. | bili ste sretali |
| 3. | bili su sretali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | sreći |
| množina | |
| 1. | srećimo |
| 2. | srećite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| srećući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| sretao, sretala, sretalo | |
| sretali, sretale, sretala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| sretan, sretana, sretano | |
| sretani, sretane, sretana | |
Definicija
v. sresti
Etimologija
✧ vidi srȅsti
