spȃsti
spȃsti (koga, što, se) svrš. 〈prez. spásem, pril. pr. -īvši, prid. rad. spȃsao〉
Svršeni | |
---|---|
infinitiv | |
spasti | |
prezent | |
jednina | |
1. | spasem |
2. | spaseš |
3. | spase |
množina | |
1. | spasemo |
2. | spasete |
3. | spase |
futur | |
jednina | |
1. | spast ću |
2. | spast ćeš |
3. | spast će |
množina | |
1. | spast ćemo |
2. | spast ćete |
3. | spast će |
aorist | |
jednina | |
1. | spasoh |
2. | spase |
3. | spase |
množina | |
1. | spasosmo |
2. | spasoste |
3. | spasoše |
perfekt | |
jednina | |
1. | spasao sam |
2. | spasao si |
3. | spasao je |
množina | |
1. | spasli smo |
2. | spasli ste |
3. | spasli su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam spasao |
2. | bio si spasao |
3. | bio je spasao |
množina | |
1. | bili smo spasli |
2. | bili ste spasli |
3. | bili su spasli |
imperativ | |
jednina | |
2. | spasi |
množina | |
1. | spasimo |
2. | spasite |
glagolski prilog prošli | |
spasivši | |
glagolski pridjev aktivni | |
spasao, spasla, spaslo | |
spasli, spasle, spasla | |
glagolski pridjev pasivni | |
spašen, spašena, spašeno | |
spašeni, spašene, spašena |