spáriti
spáriti (koga, što, se) svrš. 〈prez. spȃrīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. spȃren〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| spariti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | sparim |
| 2. | spariš |
| 3. | spari |
| množina | |
| 1. | sparimo |
| 2. | sparite |
| 3. | spare |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | sparit ću |
| 2. | sparit ćeš |
| 3. | sparit će |
| množina | |
| 1. | sparit ćemo |
| 2. | sparit ćete |
| 3. | sparit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | sparih |
| 2. | spari |
| 3. | spari |
| množina | |
| 1. | sparismo |
| 2. | spariste |
| 3. | spariše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | spario sam |
| 2. | spario si |
| 3. | spario je |
| množina | |
| 1. | sparili smo |
| 2. | sparili ste |
| 3. | sparili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam spario |
| 2. | bio si spario |
| 3. | bio je spario |
| množina | |
| 1. | bili smo sparili |
| 2. | bili ste sparili |
| 3. | bili su sparili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | spari |
| množina | |
| 1. | sparimo |
| 2. | sparite |
| glagolski prilog prošli | |
| sparivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| spario, sparila, sparilo | |
| sparili, sparile, sparila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| sparen, sparena, spareno | |
| spareni, sparene, sparena | |
Definicija
| 1. | (koga, što, se) združiti (se) u par, načiniti par, sjediniti [spariti čarape] |
| 2. | sastaviti mužjaka i ženku radi rasploda (o životinjama) |
| 3. | (se) pejor. stupiti u intimne odnose; spanđati se, spetljati se |
Etimologija
✧ s (a)- + v. par2
