specijalizírati
specijalizírati (koga, što, se) dv. 〈prez. specijalìzīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| specijalizirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | specijaliziram |
| 2. | specijaliziraš |
| 3. | specijalizira |
| množina | |
| 1. | specijaliziramo |
| 2. | specijalizirate |
| 3. | specijaliziraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | specijalizirat ću |
| 2. | specijalizirat ćeš |
| 3. | specijalizirat će |
| množina | |
| 1. | specijalizirat ćemo |
| 2. | specijalizirat ćete |
| 3. | specijalizirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | specijalizirah |
| 2. | specijaliziraše |
| 3. | specijaliziraše |
| množina | |
| 1. | specijalizirasmo |
| 2. | specijaliziraste |
| 3. | specijalizirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | specijalizirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | specijalizirao sam |
| 2. | specijalizirao si |
| 3. | specijalizirao je |
| množina | |
| 1. | specijalizirali smo |
| 2. | specijalizirali ste |
| 3. | specijalizirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam specijalizirao |
| 2. | bio si specijalizirao |
| 3. | bio je specijalizirao |
| množina | |
| 1. | bili smo specijalizirali |
| 2. | bili ste specijalizirali |
| 3. | bili su specijalizirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | specijaliziraj |
| množina | |
| 1. | specijalizirajmo |
| 2. | specijalizirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| specijalizirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| specijaliziravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| specijalizirao, specijalizirala, specijaliziralo | |
| specijalizirali, specijalizirale, specijalizirala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| specijaliziran, specijalizirana, specijalizirano | |
| specijalizirani, specijalizirane, specijalizirana | |
Definicija
provesti/provoditi specijalizaciju, posvetiti se specijalizaciji
Etimologija
✧ vidi spȅcijālan
