sporazùmjeti se
sporazùmjeti se svrš. 〈prez. sporazùmijēm se, pril. pr. -ēvši se, prid. rad. sporazùmio/sporazùmjela se ž〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| sporazumjeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | sporazumijem |
| 2. | sporazumiješ |
| 3. | sporazumije |
| množina | |
| 1. | sporazumijemo |
| 2. | sporazumijete |
| 3. | sporazumiju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | sporazumjet ću |
| 2. | sporazumjet ćeš |
| 3. | sporazumjet će |
| množina | |
| 1. | sporazumjet ćemo |
| 2. | sporazumjet ćete |
| 3. | sporazumjet će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | sporazumjeh |
| 2. | sporazumje |
| 3. | sporazumje |
| množina | |
| 1. | sporazumjesmo |
| 2. | sporazumjeste |
| 3. | sporazumješe |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | sporazumio sam |
| 2. | sporazumio si |
| 3. | sporazumio je |
| množina | |
| 1. | sporazumjeli smo |
| 2. | sporazumjeli ste |
| 3. | sporazumjeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam sporazumio |
| 2. | bio si sporazumio |
| 3. | bio je sporazumio |
| množina | |
| 1. | bili smo sporazumjeli |
| 2. | bili ste sporazumjeli |
| 3. | bili su sporazumjeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | sporazumij |
| množina | |
| 1. | sporazumijmo |
| 2. | sporazumijte |
| glagolski prilog prošli | |
| sporazumjevši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| sporazumio, sporazumjela, sporazumjelo | |
| sporazumjeli, sporazumjele, sporazumjela | |
Definicija
sklopiti sporazum, uspjeti postići dogovor s drugom stranom; dogovoriti se, složiti se
Etimologija
✧ vidi spȍrazūm
