Hrvatski jezični portal

blȁnja

blȁnja ž 〈G mn blȃnjā〉

Izvedeni oblici
jednina
N blanja
G blanje
D blanji
A blanju
V blanjo
L blanji
I blanjom
množina
N blanje
G blanja
D blanjama
A blanje
V blanje
L blanjama
I blanjama
Definicija
term. stolarski alat za obradu drva, za postizanje ravne površine i odnošenje suviška pri uglavljivanju; blanjača, hobl, hobla, hoblić, stružnica
Etimologija
prasl. *bolnь (rus. bólon', polj. błona: tanka koža) ≃ grč. pholís: ljuska