sračunávati
sračunávati (što) nesvrš. 〈prez. sračùnāvām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| sračunavati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | sračunavam |
| 2. | sračunavaš |
| 3. | sračunava |
| množina | |
| 1. | sračunavamo |
| 2. | sračunavate |
| 3. | sračunavaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | sračunavat ću |
| 2. | sračunavat ćeš |
| 3. | sračunavat će |
| množina | |
| 1. | sračunavat ćemo |
| 2. | sračunavat ćete |
| 3. | sračunavat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | sračunavah |
| 2. | sračunavaše |
| 3. | sračunavaše |
| množina | |
| 1. | sračunavasmo |
| 2. | sračunavaste |
| 3. | sračunavahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | sračunavao sam |
| 2. | sračunavao si |
| 3. | sračunavao je |
| množina | |
| 1. | sračunavali smo |
| 2. | sračunavali ste |
| 3. | sračunavali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam sračunavao |
| 2. | bio si sračunavao |
| 3. | bio je sračunavao |
| množina | |
| 1. | bili smo sračunavali |
| 2. | bili ste sračunavali |
| 3. | bili su sračunavali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | sračunavaj |
| množina | |
| 1. | sračunavajmo |
| 2. | sračunavajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| sračunavajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| sračunavao, sračunavala, sračunavalo | |
| sračunavali, sračunavale, sračunavala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| sračunavan, sračunavana, sračunavano | |
| sračunavani, sračunavane, sračunavana | |
Etimologija
✧ vidi sračùnati
