sprijatèljiti
sprijatèljiti (se) svrš. 〈prez. sprijàteljīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. sprijàteljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| sprijateljiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | sprijateljim |
| 2. | sprijateljiš |
| 3. | sprijatelji |
| množina | |
| 1. | sprijateljimo |
| 2. | sprijateljite |
| 3. | sprijatelje |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | sprijateljit ću |
| 2. | sprijateljit ćeš |
| 3. | sprijateljit će |
| množina | |
| 1. | sprijateljit ćemo |
| 2. | sprijateljit ćete |
| 3. | sprijateljit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | sprijateljih |
| 2. | sprijatelji |
| 3. | sprijatelji |
| množina | |
| 1. | sprijateljismo |
| 2. | sprijateljiste |
| 3. | sprijateljiše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | sprijateljio sam |
| 2. | sprijateljio si |
| 3. | sprijateljio je |
| množina | |
| 1. | sprijateljili smo |
| 2. | sprijateljili ste |
| 3. | sprijateljili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam sprijateljio |
| 2. | bio si sprijateljio |
| 3. | bio je sprijateljio |
| množina | |
| 1. | bili smo sprijateljili |
| 2. | bili ste sprijateljili |
| 3. | bili su sprijateljili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | sprijatelji |
| množina | |
| 1. | sprijateljimo |
| 2. | sprijateljite |
| glagolski prilog prošli | |
| sprijateljivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| sprijateljio, sprijateljila, sprijateljilo | |
| sprijateljili, sprijateljile, sprijateljila | |
Definicija
| 1. | (koga) povezati prijateljstvom nekoga s nekim |
| 2. | (se) a. (s kim) postati komu prijatelj b. () postati prijatelji |
