sprémati
sprémati nesvrš. 〈prez. sprȇmām, pril. sad. -ajūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
spremati | |
prezent | |
jednina | |
1. | spremam |
2. | spremaš |
3. | sprema |
množina | |
1. | spremamo |
2. | spremate |
3. | spremaju |
futur | |
jednina | |
1. | spremat ću |
2. | spremat ćeš |
3. | spremat će |
množina | |
1. | spremat ćemo |
2. | spremat ćete |
3. | spremat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | spremah |
2. | spremaše |
3. | spremaše |
množina | |
1. | spremasmo |
2. | spremaste |
3. | spremahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | spremao sam |
2. | spremao si |
3. | spremao je |
množina | |
1. | spremali smo |
2. | spremali ste |
3. | spremali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam spremao |
2. | bio si spremao |
3. | bio je spremao |
množina | |
1. | bili smo spremali |
2. | bili ste spremali |
3. | bili su spremali |
imperativ | |
jednina | |
2. | spremaj |
množina | |
1. | spremajmo |
2. | spremajte |
glagolski prilog sadašnji | |
spremajući | |
glagolski pridjev aktivni | |
spremao, spremala, spremalo | |
spremali, spremale, spremala | |
glagolski pridjev pasivni | |
spreman, spremana, spremano | |
spremani, spremane, spremana |
1. | v. spremiti |
2. | uređivati, stavljati sve stvari na svoje mjesto [spremati stan; spremati kuću]; pospremati |
3. | (što) pripravljati [spremati ručak za dvoje]; gotoviti |
4. | (koga za što) pripremati [tada bismo je počeli spremati za udaju i odlazak] |