Hrvatski jezični portal

blȉc

blȉc m 〈N mn blìcevi〉

Izvedeni oblici
jednina
N blic
G blica
D blicu
A blic
V blicu
L blicu
I blicem / blicom
množina
N blicevi
G bliceva
D blicevima
A bliceve
V blicevi
L blicevima
I blicevima
Definicija
reg.
1. munja, grom [ (uhvatiti, dobiti) na blic, žarg. nešto provesti, uvjeriti, prevariti na brzinu; uhvatiti na brzinu, uhvatiti »na hladnu krv«]
2. bljesak, sijevanje, sjaj
3. tehn. a. dodatak fotoaparatu koji proizvodi svjetlost za snimanje pri slabijem osvjetljenju [fotokopirati s blicom/na blic]; bljeskalica, fleš b. proizvod tog dodatka; bljesak
Etimologija
njem. Blitz