blijédjeti
blijédjeti () nesvrš. 〈prez. blijédīm, pril. sad. blijédēći, prid. rad. blijédio/blijédjela ž, gl. im. blijéđēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| blijedjeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | blijedim |
| 2. | blijediš |
| 3. | blijedi |
| množina | |
| 1. | blijedimo |
| 2. | blijedite |
| 3. | blijede |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | blijedjet ću |
| 2. | blijedjet ćeš |
| 3. | blijedjet će |
| množina | |
| 1. | blijedjet ćemo |
| 2. | blijedjet ćete |
| 3. | blijedjet će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | blijeđah |
| 2. | blijeđaše |
| 3. | blijeđaše |
| množina | |
| 1. | blijeđasmo |
| 2. | blijeđaste |
| 3. | blijeđahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | blijedio sam |
| 2. | blijedio si |
| 3. | blijedio je |
| množina | |
| 1. | blijedjeli smo |
| 2. | blijedjeli ste |
| 3. | blijedjeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam blijedio |
| 2. | bio si blijedio |
| 3. | bio je blijedio |
| množina | |
| 1. | bili smo blijedjeli |
| 2. | bili ste blijedjeli |
| 3. | bili su blijedjeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | blijedi |
| množina | |
| 1. | blijedimo |
| 2. | blijedite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| blijedeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| blijedio, blijedjela, blijedjelo | |
| blijedjeli, blijedjele, blijedjela | |
Definicija
| 1. | postajati blijed, gubiti prirodnu boju i nijansu rumenila u licu |
| 2. | nestajati, zamirati [blijedi mi slika o tom događaju, to je bilo tako davno] |
Etimologija
✧ vidi blijȇd
