standby (II)
standby (II) (izg. stèndbaj) prid.
Definicija
| 1. | koji čeka na slobodno mjesto u avionu [standby putnik] |
| 2. | koji se nalazi u rezervi, može se odmah iskoristiti [standby posao] |
Sintagma
∆ standby aranžman ekon. odnos u kojem banka kontinuirano prati financijsko stanje svoga komitenta i po potrebi reagira davanjem novih kredita ili odgodom plaćanja glavnice ili kamata;
standby kredit bank. rezervirani novac u banci koji po potrebi zajmoprimac može, ali ne mora povući
standby kredit bank. rezervirani novac u banci koji po potrebi zajmoprimac može, ali ne mora povući
Etimologija
✧ vidi standby (I)
