stȃti
stȃti () nesvrš. 〈prez. stòjīm, pril. sad. stojēći, gl. im. stàjānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
stati | |
prezent | |
jednina | |
1. | stanem / stadem |
2. | staneš / stadeš |
3. | stane / stade |
množina | |
1. | stanemo / stademo |
2. | stanete / stadete |
3. | stanu / stadu |
futur | |
jednina | |
1. | stat ću |
2. | stat ćeš |
3. | stat će |
množina | |
1. | stat ćemo |
2. | stat ćete |
3. | stat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | stadoh |
2. | stade |
3. | stade |
množina | |
1. | stadosmo |
2. | stadoste |
3. | stadoše |
perfekt | |
jednina | |
1. | stao sam |
2. | stao si |
3. | stao je |
množina | |
1. | stali smo |
2. | stali ste |
3. | stali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam stao |
2. | bio si stao |
3. | bio je stao |
množina | |
1. | bili smo stali |
2. | bili ste stali |
3. | bili su stali |
imperativ | |
jednina | |
2. | stani |
množina | |
1. | stanimo |
2. | stanite |
glagolski prilog sadašnji | |
stavši | |
glagolski pridjev aktivni | |
stao, stala, stalo | |
stali, stale, stala |
1. | stajati [stati uspravno] |
2. | ostati, zadržati se na nekom mjestu [nemoj dugo stati] |
3. | stanovati [ja ovdje stojim] |