stídjeti se
stídjeti se (, koga, čega) nesvrš. 〈prez. stídīm se, pril. sad. -dēći se〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| stidjeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | stidim |
| 2. | stidiš |
| 3. | stidi |
| množina | |
| 1. | stidimo |
| 2. | stidite |
| 3. | stide |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | stidjet ću |
| 2. | stidjet ćeš |
| 3. | stidjet će |
| množina | |
| 1. | stidjet ćemo |
| 2. | stidjet ćete |
| 3. | stidjet će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | stiđah |
| 2. | stiđaše |
| 3. | stiđaše |
| množina | |
| 1. | stiđasmo |
| 2. | stiđaste |
| 3. | stiđahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | stidio sam |
| 2. | stidio si |
| 3. | stidio je |
| množina | |
| 1. | stidjeli smo |
| 2. | stidjeli ste |
| 3. | stidjeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam stidio |
| 2. | bio si stidio |
| 3. | bio je stidio |
| množina | |
| 1. | bili smo stidjeli |
| 2. | bili ste stidjeli |
| 3. | bili su stidjeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | stidi |
| množina | |
| 1. | stidimo |
| 2. | stidite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| stideći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| stidio, stidjela, stidjelo | |
| stidjeli, stidjele, stidjela | |
Definicija
| 1. | biti obuzet osjećajem stida; sramiti se |
| 2. | ustezati se, ustručavati se (učiniti ili reći što) u okviru uobičajenog ophođenja |
Etimologija
✧ vidi stȋd
