stènjati
stènjati () nesvrš. 〈prez. stȅnjēm, pril. sad. stȅnjūći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| stenjati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | stenjem |
| 2. | stenješ |
| 3. | stenje |
| množina | |
| 1. | stenjemo |
| 2. | stenjete |
| 3. | stenju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | stenjat ću |
| 2. | stenjat ćeš |
| 3. | stenjat će |
| množina | |
| 1. | stenjat ćemo |
| 2. | stenjat ćete |
| 3. | stenjat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | stenjah |
| 2. | stenjaše |
| 3. | stenjaše |
| množina | |
| 1. | stenjasmo |
| 2. | stenjaste |
| 3. | stenjahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | stenjao sam |
| 2. | stenjao si |
| 3. | stenjao je |
| množina | |
| 1. | stenjali smo |
| 2. | stenjali ste |
| 3. | stenjali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam stenjao |
| 2. | bio si stenjao |
| 3. | bio je stenjao |
| množina | |
| 1. | bili smo stenjali |
| 2. | bili ste stenjali |
| 3. | bili su stenjali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | stenji |
| množina | |
| 1. | stenjimo |
| 2. | stenjite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| stenjući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| stenjao, stenjala, stenjalo | |
| stenjali, stenjale, stenjala | |
Definicija
| 1. | ispustiti prigušen glas (u boli, pritajenoj nervozi i sl.) |
| 2. | pren. teško podnositi nevolju [stenjati u ropstvu; stenjati pod tuđom čizmom] |
Etimologija
✧ prasl. i stsl. stenati (rus. stenát', češ. stenati), lit. stenėti: odzvanjati ≃ stengl. stenan
