Stȅntor
Stȅntor m
Definicija
| 1. | mit. u Trojanskom ratu ahejski vojnik koji je, prema Homeru, »imao glas jak kao pedeset momaka« [stentorski glas]; natjecao se u vikanju s bogom Hermesom pa je od naprezanja i umro |
| 2. | (stentor) rij. arh. čovjek jaka glasa |
Etimologija
✧ grč. Sténtōr
