blefírati
blefírati (blȅfati žarg.) dv. 〈prez. blèfīrām, pril. sad. -ajūći, pril. pr. -āvši, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Dv. | |
|---|---|
| infinitiv | |
| blefirati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | blefiram |
| 2. | blefiraš |
| 3. | blefira |
| množina | |
| 1. | blefiramo |
| 2. | blefirate |
| 3. | blefiraju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | blefirat ću |
| 2. | blefirat ćeš |
| 3. | blefirat će |
| množina | |
| 1. | blefirat ćemo |
| 2. | blefirat ćete |
| 3. | blefirat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | blefirah |
| 2. | blefiraše |
| 3. | blefiraše |
| množina | |
| 1. | blefirasmo |
| 2. | blefiraste |
| 3. | blefirahu |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | blefirah |
| 2. | |
| 3. | |
| množina | |
| 1. | |
| 2. | |
| 3. | |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | blefirao sam |
| 2. | blefirao si |
| 3. | blefirao je |
| množina | |
| 1. | blefirali smo |
| 2. | blefirali ste |
| 3. | blefirali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam blefirao |
| 2. | bio si blefirao |
| 3. | bio je blefirao |
| množina | |
| 1. | bili smo blefirali |
| 2. | bili ste blefirali |
| 3. | bili su blefirali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | blefiraj |
| množina | |
| 1. | blefirajmo |
| 2. | blefirajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| blefirajući | |
| glagolski prilog prošli | |
| blefiravši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| blefirao, blefirala, blefiralo | |
| blefirali, blefirale, blefirala | |
Definicija
| 1. | razg. nastojati drugoga uvjeriti/uvjeravati u svoje samopouzdanje, prikazati/prikazivati se jakim bez pokrića |
| 2. | žarg. (za)prijetiti praznom prijetnjom, boljom kartom, boljim poslovnim izgledima bez osnove itd.; obmanjivati |
Etimologija
✧ vidi blȅf
