blesírati
blesírati (koga, se) dv. 〈prez. blèsīrām (se), pril. sad. -ajūći (se), pril. pr. -āvši (se), gl. im. -ānje〉
Dv. | |
---|---|
infinitiv | |
blesirati | |
prezent | |
jednina | |
1. | blesiram |
2. | blesiraš |
3. | blesira |
množina | |
1. | blesiramo |
2. | blesirate |
3. | blesiraju |
futur | |
jednina | |
1. | blesirat ću |
2. | blesirat ćeš |
3. | blesirat će |
množina | |
1. | blesirat ćemo |
2. | blesirat ćete |
3. | blesirat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | blesirah |
2. | blesiraše |
3. | blesiraše |
množina | |
1. | blesirasmo |
2. | blesiraste |
3. | blesirahu |
aorist | |
jednina | |
1. | blesirah |
2. | |
3. | |
množina | |
1. | |
2. | |
3. | |
perfekt | |
jednina | |
1. | blesirao sam |
2. | blesirao si |
3. | blesirao je |
množina | |
1. | blesirali smo |
2. | blesirali ste |
3. | blesirali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam blesirao |
2. | bio si blesirao |
3. | bio je blesirao |
množina | |
1. | bili smo blesirali |
2. | bili ste blesirali |
3. | bili su blesirali |
imperativ | |
jednina | |
2. | blesiraj |
množina | |
1. | blesirajmo |
2. | blesirajte |
glagolski prilog sadašnji | |
blesirajući | |
glagolski prilog prošli | |
blesiravši | |
glagolski pridjev aktivni | |
blesirao, blesirala, blesiralo | |
blesirali, blesirale, blesirala | |
glagolski pridjev pasivni | |
blesiran, blesirana, blesirano | |
blesirani, blesirane, blesirana |