stjȅcati
stjȅcati (što) nesvrš. 〈prez. stjȅčēm, pril. sad. stjȅčūći, gl. im. -ānje〉,
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
stjecati | |
prezent | |
jednina | |
1. | stječem |
2. | stječeš |
3. | stječe |
množina | |
1. | stječemo |
2. | stječete |
3. | stječu |
futur | |
jednina | |
1. | stjecat ću |
2. | stjecat ćeš |
3. | stjecat će |
množina | |
1. | stjecat ćemo |
2. | stjecat ćete |
3. | stjecat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | stjecah |
2. | stjecaše |
3. | stjecaše |
množina | |
1. | stjecasmo |
2. | stjecaste |
3. | stjecahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | stjecao sam |
2. | stjecao si |
3. | stjecao je |
množina | |
1. | stjecali smo |
2. | stjecali ste |
3. | stjecali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam stjecao |
2. | bio si stjecao |
3. | bio je stjecao |
množina | |
1. | bili smo stjecali |
2. | bili ste stjecali |
3. | bili su stjecali |
imperativ | |
jednina | |
2. | stječi |
množina | |
1. | stječimo |
2. | stječite |
glagolski prilog sadašnji | |
stječući | |
glagolski pridjev aktivni | |
stjecao, stjecala, stjecalo | |
stjecali, stjecale, stjecala | |
glagolski pridjev pasivni | |
stjecan, stjecana, stjecano | |
stjecani, stjecane, stjecana |