blȅntavac
blȅntavac m 〈G -āvca, V -āvče, N mn -āvci〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | blentavac |
| G | blentavca |
| D | blentavcu |
| A | blentavca |
| V | blentavče |
| L | blentavcu |
| I | blentavcem |
| množina | |
| N | blentavci |
| G | blentavaca |
| D | blentavcima |
| A | blentavce |
| V | blentavci |
| L | blentavcima |
| I | blentavcima |
Definicija
onaj koji je blentav; blento, budala, glupan
Etimologija
✧ vidi blȅnuti
