sùmnjičiti
sùmnjičiti (koga za što) nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -čēći, gl. im. -čēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| sumnjičiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | sumnjičim |
| 2. | sumnjičiš |
| 3. | sumnjiči |
| množina | |
| 1. | sumnjičimo |
| 2. | sumnjičite |
| 3. | sumnjiče |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | sumnjičit ću |
| 2. | sumnjičit ćeš |
| 3. | sumnjičit će |
| množina | |
| 1. | sumnjičit ćemo |
| 2. | sumnjičit ćete |
| 3. | sumnjičit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | sumnjičah |
| 2. | sumnjičaše |
| 3. | sumnjičaše |
| množina | |
| 1. | sumnjičasmo |
| 2. | sumnjičaste |
| 3. | sumnjičahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | sumnjičio sam |
| 2. | sumnjičio si |
| 3. | sumnjičio je |
| množina | |
| 1. | sumnjičili smo |
| 2. | sumnjičili ste |
| 3. | sumnjičili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam sumnjičio |
| 2. | bio si sumnjičio |
| 3. | bio je sumnjičio |
| množina | |
| 1. | bili smo sumnjičili |
| 2. | bili ste sumnjičili |
| 3. | bili su sumnjičili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | sumnjiči |
| množina | |
| 1. | sumnjičimo |
| 2. | sumnjičite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| sumnjičeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| sumnjičio, sumnjičila, sumnjičilo | |
| sumnjičili, sumnjičile, sumnjičila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| sumnjičen, sumnjičena, sumnjičeno | |
| sumnjičeni, sumnjičene, sumnjičena | |
Definicija
ukazivati ili pomišljati na koga kao krivca [sumnjiče ga za ubojstvo]
Etimologija
✧ vidi súmnjati
