strépiti
strépiti (strépjeti) (od koga ili od čega, zbog koga ili zbog čega) nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -pēći, gl. im. -pljēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| strepjeti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | strepim |
| 2. | strepiš |
| 3. | strepi |
| množina | |
| 1. | strepimo |
| 2. | strepite |
| 3. | strepe |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | strepjet ću |
| 2. | strepjet ćeš |
| 3. | strepjet će |
| množina | |
| 1. | strepjet ćemo |
| 2. | strepjet ćete |
| 3. | strepjet će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | strepjah |
| 2. | strepjaše |
| 3. | strepjaše |
| množina | |
| 1. | strepjasmo |
| 2. | strepjaste |
| 3. | strepjahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | strepio sam |
| 2. | strepio si |
| 3. | strepio je |
| množina | |
| 1. | strepjeli smo |
| 2. | strepjeli ste |
| 3. | strepjeli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam strepio |
| 2. | bio si strepio |
| 3. | bio je strepio |
| množina | |
| 1. | bili smo strepjeli |
| 2. | bili ste strepjeli |
| 3. | bili su strepjeli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | strepi |
| množina | |
| 1. | strepimo |
| 2. | strepite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| strepeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| strepio, strepjela, strepjelo | |
| strepjeli, strepjele, strepjela | |
Definicija
pribojavati se sa zebnjom koga ili čega, strahovati u sebi od čega što bi se moglo dogoditi, biti mučen zebnjom zbog čega [strepiti pred kim/čim jako se bojati koga/čega]
Etimologija
✧ prasl. *strepiti (rus. strépet: oštar šum)
