strmogláviti
strmogláviti svrš. 〈prez. strmòglāvīm, pril. pr. -īvši, prid. trp. strmòglāvljen〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| strmoglaviti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | strmoglavim |
| 2. | strmoglaviš |
| 3. | strmoglavi |
| množina | |
| 1. | strmoglavimo |
| 2. | strmoglavite |
| 3. | strmoglave |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | strmoglavit ću |
| 2. | strmoglavit ćeš |
| 3. | strmoglavit će |
| množina | |
| 1. | strmoglavit ćemo |
| 2. | strmoglavit ćete |
| 3. | strmoglavit će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | strmoglavih |
| 2. | strmoglavi |
| 3. | strmoglavi |
| množina | |
| 1. | strmoglavismo |
| 2. | strmoglaviste |
| 3. | strmoglaviše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | strmoglavio sam |
| 2. | strmoglavio si |
| 3. | strmoglavio je |
| množina | |
| 1. | strmoglavili smo |
| 2. | strmoglavili ste |
| 3. | strmoglavili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam strmoglavio |
| 2. | bio si strmoglavio |
| 3. | bio je strmoglavio |
| množina | |
| 1. | bili smo strmoglavili |
| 2. | bili ste strmoglavili |
| 3. | bili su strmoglavili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | strmoglavi |
| množina | |
| 1. | strmoglavimo |
| 2. | strmoglavite |
| glagolski prilog prošli | |
| strmoglavivši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| strmoglavio, strmoglavila, strmoglavilo | |
| strmoglavili, strmoglavile, strmoglavila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| strmoglavljen, strmoglavljena, strmoglavljeno | |
| strmoglavljeni, strmoglavljene, strmoglavljena | |
Definicija
| 1. | (koga) baciti koga s glavom nadolje, strmoglavce |
| 2. | (se) a. survati se, pasti s velike visine b. odvaljati se niz strminu |
