sẉđenīk
sẉđenīk m 〈V -īče, N mn -īci〉
jednina | |
---|---|
N | suđenik |
G | suđenika |
D | suđeniku |
A | suđenika |
V | suđeniče |
L | suđeniku |
I | suđenikom |
množina | |
N | suđenici |
G | suđenika |
D | suđenicima |
A | suđenike |
V | suđenici |
L | suđenicima |
I | suđenicima |
1. | etnol. onaj koji je sudbinom određen da djevojci postane suprug |
2. | rij. optuženik |