sùpīn
sùpīn m 〈G supína〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | supin |
| G | supina |
| D | supinu |
| A | supin |
| V | supine |
| L | supinu |
| I | supinom |
| množina | |
| N | supini |
| G | supina |
| D | supinima |
| A | supine |
| V | supini |
| L | supinima |
| I | supinima |
Definicija
lingv. u latinskom jeziku glagolska imenica uz glagole kretanja, a u hrvatskom jeziku uz iste glagole u liku infinitiva bez završetka -i
Etimologija
✧ lat. supinum (verbum) ≃ supinare: ležati nauznak
