sẉžanj
sẉžanj m 〈G sẉžnja, N mn sẉžnji/sȕžnjevi, G sȕžānjā/sȕžnjēvā〉
Izvedeni oblici
| jednina | |
|---|---|
| N | sužanj |
| G | sužnja |
| D | sužnju |
| A | sužnja |
| V | sužnju |
| L | sužnju |
| I | sužnjem |
| množina | |
| N | sužnjevi |
| G | sužnjeva |
| D | sužnjevima |
| A | sužnjeve |
| V | sužnjevi |
| L | sužnjevima |
| I | sužnjevima |
Definicija
ekspr.
| 1. | onaj koji je utamničen; uznik |
| 2. | zarobljenik |
Onomastika
♦ pr. (prema statusu): Súžnjević (270, Pakrac, Banija, Osijek)
Etimologija
✧ ≃ slov. suženj ≃ su- + v. uže (prvotno značenje: svezanik)
