sùstati
sùstati () svrš. 〈prez. sùstanēm, pril. pr. -āvši, prid. rad. sústao〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| sustati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | sustanem / sustadem |
| 2. | sustaneš / sustadeš |
| 3. | sustane / sustade |
| množina | |
| 1. | sustanemo / sustademo |
| 2. | sustanete / sustadete |
| 3. | sustanu / sustadu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | sustat ću |
| 2. | sustat ćeš |
| 3. | sustat će |
| množina | |
| 1. | sustat ćemo |
| 2. | sustat ćete |
| 3. | sustat će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | sustadoh |
| 2. | sustade |
| 3. | sustade |
| množina | |
| 1. | sustadosmo |
| 2. | sustadoste |
| 3. | sustadoše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | sustao sam |
| 2. | sustao si |
| 3. | sustao je |
| množina | |
| 1. | sustali smo |
| 2. | sustali ste |
| 3. | sustali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam sustao |
| 2. | bio si sustao |
| 3. | bio je sustao |
| množina | |
| 1. | bili smo sustali |
| 2. | bili ste sustali |
| 3. | bili su sustali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | sustani |
| množina | |
| 1. | sustanimo |
| 2. | sustanite |
| glagolski prilog prošli | |
| sustavši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| sustao, sustala, sustalo | |
| sustali, sustale, sustala | |
Definicija
stati (u hodu, u radu) od umora; posustati
Etimologija
✧ su- + v. stȁti
