svaljívati
svaljívati (što, se) nesvrš. 〈prez. svàljujēm, pril. sad. svàljujūći, gl. im. -ānje〉,
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| svaljivati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | svaljujem |
| 2. | svaljuješ |
| 3. | svaljuje |
| množina | |
| 1. | svaljujemo |
| 2. | svaljujete |
| 3. | svaljuju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | svaljivat ću |
| 2. | svaljivat ćeš |
| 3. | svaljivat će |
| množina | |
| 1. | svaljivat ćemo |
| 2. | svaljivat ćete |
| 3. | svaljivat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | svaljivah |
| 2. | svaljivaše |
| 3. | svaljivaše |
| množina | |
| 1. | svaljivasmo |
| 2. | svaljivaste |
| 3. | svaljivahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | svaljivao sam |
| 2. | svaljivao si |
| 3. | svaljivao je |
| množina | |
| 1. | svaljivali smo |
| 2. | svaljivali ste |
| 3. | svaljivali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam svaljivao |
| 2. | bio si svaljivao |
| 3. | bio je svaljivao |
| množina | |
| 1. | bili smo svaljivali |
| 2. | bili ste svaljivali |
| 3. | bili su svaljivali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | svaljuj |
| množina | |
| 1. | svaljujmo |
| 2. | svaljujte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| svaljujući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| svaljivao, svaljivala, svaljivalo | |
| svaljivali, svaljivale, svaljivala | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| svaljivan, svaljivana, svaljivano | |
| svaljivani, svaljivane, svaljivana | |
Etimologija
✧ vidi sváljati
