svjetlùcati
svjetlùcati (se) nesvrš. 〈prez. svjetlùcām (se), pril. sad. -ajūći (se), gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| svjetlucati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | svjetlucam |
| 2. | svjetlucaš |
| 3. | svjetluca |
| množina | |
| 1. | svjetlucamo |
| 2. | svjetlucate |
| 3. | svjetlucaju |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | svjetlucat ću |
| 2. | svjetlucat ćeš |
| 3. | svjetlucat će |
| množina | |
| 1. | svjetlucat ćemo |
| 2. | svjetlucat ćete |
| 3. | svjetlucat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | svjetlucah |
| 2. | svjetlucaše |
| 3. | svjetlucaše |
| množina | |
| 1. | svjetlucasmo |
| 2. | svjetlucaste |
| 3. | svjetlucahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | svjetlucao sam |
| 2. | svjetlucao si |
| 3. | svjetlucao je |
| množina | |
| 1. | svjetlucali smo |
| 2. | svjetlucali ste |
| 3. | svjetlucali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam svjetlucao |
| 2. | bio si svjetlucao |
| 3. | bio je svjetlucao |
| množina | |
| 1. | bili smo svjetlucali |
| 2. | bili ste svjetlucali |
| 3. | bili su svjetlucali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | svjetlucaj |
| množina | |
| 1. | svjetlucajmo |
| 2. | svjetlucajte |
| glagolski prilog sadašnji | |
| svjetlucajući | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| svjetlucao, svjetlucala, svjetlucalo | |
| svjetlucali, svjetlucale, svjetlucala | |
Definicija
| 1. | odsjajivati, odbljeskivati |
| 2. | s prekidima i slabo svijetliti, vidjeti se kao svjetlo iz daljine [svjetlucaju zvijezde] |
Etimologija
✧ vidi svjȅtlo
