bljùvati
bljùvati (, što) nesvrš. 〈prez. bljȕjēm, imp. bljẉj, pril. sad. bljȕjūći, gl. im. -ānje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
bljuvati | |
prezent | |
jednina | |
1. | bljujem |
2. | bljuješ |
3. | bljuje |
množina | |
1. | bljujemo |
2. | bljujete |
3. | bljuju |
futur | |
jednina | |
1. | bljuvat ću |
2. | bljuvat ćeš |
3. | bljuvat će |
množina | |
1. | bljuvat ćemo |
2. | bljuvat ćete |
3. | bljuvat će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | bljuvah |
2. | bljuvaše |
3. | bljuvaše |
množina | |
1. | bljuvasmo |
2. | bljuvaste |
3. | bljuvahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | bljuvao sam |
2. | bljuvao si |
3. | bljuvao je |
množina | |
1. | bljuvali smo |
2. | bljuvali ste |
3. | bljuvali su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam bljuvao |
2. | bio si bljuvao |
3. | bio je bljuvao |
množina | |
1. | bili smo bljuvali |
2. | bili ste bljuvali |
3. | bili su bljuvali |
imperativ | |
jednina | |
2. | bljuj |
množina | |
1. | bljujmo |
2. | bljujte |
glagolski prilog sadašnji | |
bljujući | |
glagolski pridjev aktivni | |
bljuvao, bljuvala, bljuvalo | |
bljuvali, bljuvale, bljuvala | |
glagolski pridjev pasivni | |
bljuvan, bljuvana, bljuvano | |
bljuvani, bljuvane, bljuvana |
1. | povraćati, rigati |
2. | pren. a. naglo i obilno sipati, izbacivati iz sebe; rigati (o vulkanu, vatri iz oružja, dimu iz dimnjaka) b. pejor. mnogo i svašta govoriti, ružno ili bez smisla [pusti ga, bljuje gluposti] |