svínuti
svínuti (se) svrš. 〈prez. svȋnēm, pril. pr. -ūvši, prid. trp. svȋnūt〉
Izvedeni oblici
| Svršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| svinuti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | svinem |
| 2. | svineš |
| 3. | svine |
| množina | |
| 1. | svinemo |
| 2. | svinete |
| 3. | svinu |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | svinut ću |
| 2. | svinut ćeš |
| 3. | svinut će |
| množina | |
| 1. | svinut ćemo |
| 2. | svinut ćete |
| 3. | svinut će |
| aorist | |
| jednina | |
| 1. | svinuh |
| 2. | svinu |
| 3. | svinu |
| množina | |
| 1. | svinusmo |
| 2. | svinuste |
| 3. | svinuše |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | svinuo sam |
| 2. | svinuo si |
| 3. | svinuo je |
| množina | |
| 1. | svinuli smo |
| 2. | svinuli ste |
| 3. | svinuli su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam svinuo |
| 2. | bio si svinuo |
| 3. | bio je svinuo |
| množina | |
| 1. | bili smo svinuli |
| 2. | bili ste svinuli |
| 3. | bili su svinuli |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | svini |
| množina | |
| 1. | svinimo |
| 2. | svinite |
| glagolski prilog prošli | |
| svinuvši | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| svinuo, svinula, svinulo | |
| svinuli, svinule, svinula | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| svinut, svinuta, svinuto | |
| svinuti, svinute, svinuta | |
Definicija
saviti, poviti
Etimologija
✧ vidi sàviti
