svijétliti
svijétliti nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -lēći, gl. im. -ljēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| svijetliti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | svijetlim |
| 2. | svijetliš |
| 3. | svijetli |
| množina | |
| 1. | svijetlimo |
| 2. | svijetlite |
| 3. | svijetle |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | svijetlit ću |
| 2. | svijetlit ćeš |
| 3. | svijetlit će |
| množina | |
| 1. | svijetlit ćemo |
| 2. | svijetlit ćete |
| 3. | svijetlit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | svijetljah |
| 2. | svijetljaše |
| 3. | svijetljaše |
| množina | |
| 1. | svijetljasmo |
| 2. | svijetljaste |
| 3. | svijetljahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | svijetlio sam |
| 2. | svijetlio si |
| 3. | svijetlio je |
| množina | |
| 1. | svijetlili smo |
| 2. | svijetlili ste |
| 3. | svijetlili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam svijetlio |
| 2. | bio si svijetlio |
| 3. | bio je svijetlio |
| množina | |
| 1. | bili smo svijetlili |
| 2. | bili ste svijetlili |
| 3. | bili su svijetlili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | svijetli |
| množina | |
| 1. | svijetlimo |
| 2. | svijetlite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| svijetleći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| svijetlio, svijetlila, svijetlilo | |
| svijetlili, svijetlile, svijetlila | |
Definicija
| 1. | () isijavati svjetlost |
| 2. | (se) ljeskati se |
| 3. | pren. žarg. blistati (od sreće, zadovoljstva i sl.) |
Frazeologija
⃟ nisam im ja svijetlio (nitko nikome nije svijetlio) nisu mi poznate njihove intimne stvari (nitko ne zna točno kakav je čiji intimni erotski život i da li on postoji)
Etimologija
✧ vidi svjȅtlo
