svȉ
svȉ zam. 〈G svȋh/svìjū, D/L/I svȋm/svìma, A svȅ/svȋh (za živo) razg. [vidim ih svih]〉
Definicija
| 1. | ukupnost viđenih ili imenovanih osoba, predmeta ili pojmova; bez iznimke, (svi) zajedno, bez izostavljanja, tako da se nijedan ne izostavi; ne samo neki, ne (samo) pojedini, ne (samo) pokoji, ne (tek) neki, ne samo jedan ili pojedinci [svi do jednoga pojačano u zn. svi (bez iznimke, do posljednjega)] |
| 2. | (u kontekstima genitiv vezuje nominativ i genitiv iste riječi) najjači, najviše izražen u svojoj vrsti, bez premca [ (vlast je) strast sviju strasti strast nad strastima, strast bez premca, kojoj nema ravne] |
Sintagma
∆ Svi Sveti (Svisveti) kat. zapovijedani blagdan 1. studenoga, sjećanje za sve Svece
Etimologija
✧ v. sav
