škòpiti
škòpiti (koga) nesvrš. 〈prez. -īm, pril. sad. -pēći, prid. trp. škȍpljen, gl. im. -pljēnje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| škopiti | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | škopim |
| 2. | škopiš |
| 3. | škopi |
| množina | |
| 1. | škopimo |
| 2. | škopite |
| 3. | škope |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | škopit ću |
| 2. | škopit ćeš |
| 3. | škopit će |
| množina | |
| 1. | škopit ćemo |
| 2. | škopit ćete |
| 3. | škopit će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | škopljah |
| 2. | škopljaše |
| 3. | škopljaše |
| množina | |
| 1. | škopljasmo |
| 2. | škopljaste |
| 3. | škopljahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | škopio sam |
| 2. | škopio si |
| 3. | škopio je |
| množina | |
| 1. | škopili smo |
| 2. | škopili ste |
| 3. | škopili su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam škopio |
| 2. | bio si škopio |
| 3. | bio je škopio |
| množina | |
| 1. | bili smo škopili |
| 2. | bili ste škopili |
| 3. | bili su škopili |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | škopi |
| množina | |
| 1. | škopimo |
| 2. | škopite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| škopeći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| škopio, škopila, škopilo | |
| škopili, škopile, škopila | |
| glagolski pridjev pasivni | |
| škopljen, škopljena, škopljeno | |
| škopljeni, škopljene, škopljena | |
Definicija
odstranjivati sjemene žlijezde; strojiti
Etimologija
✧ prasl. i stsl. skopiti (rus. skopít', polj. skopić), lit. skopti: dupsti
