šíštati
šíštati () nesvrš. 〈prez. -tīm, pril. sad. -tēći, gl. im. -ānje〉
Izvedeni oblici
| Nesvršeni | |
|---|---|
| infinitiv | |
| šištati | |
| prezent | |
| jednina | |
| 1. | šištim |
| 2. | šištiš |
| 3. | šišti |
| množina | |
| 1. | šištimo |
| 2. | šištite |
| 3. | šište |
| futur | |
| jednina | |
| 1. | šištat ću |
| 2. | šištat ćeš |
| 3. | šištat će |
| množina | |
| 1. | šištat ćemo |
| 2. | šištat ćete |
| 3. | šištat će |
| imperfekt | |
| jednina | |
| 1. | šištah |
| 2. | šištaše |
| 3. | šištaše |
| množina | |
| 1. | šištasmo |
| 2. | šištaste |
| 3. | šištahu |
| perfekt | |
| jednina | |
| 1. | šištao sam |
| 2. | šištao si |
| 3. | šištao je |
| množina | |
| 1. | šištali smo |
| 2. | šištali ste |
| 3. | šištali su |
| pluskvamperfekt | |
| jednina | |
| 1. | bio sam šištao |
| 2. | bio si šištao |
| 3. | bio je šištao |
| množina | |
| 1. | bili smo šištali |
| 2. | bili ste šištali |
| 3. | bili su šištali |
| imperativ | |
| jednina | |
| 2. | šišti |
| množina | |
| 1. | šištimo |
| 2. | šištite |
| glagolski prilog sadašnji | |
| šišteći | |
| glagolski pridjev aktivni | |
| šištao, šištala, šištalo | |
| šištali, šištale, šištala | |
Definicija
| 1. | glasati se prigušeno kao zmija; siktati |
| 2. | ispuštati šum kao poklopljen lonac pod parom, oponašati izlaženje zraka pod pritiskom iz posude, gume bicikla i sl. |
Etimologija
✧ onom.
