šarèniti se
šarèniti se nesvrš. 〈prez. -īm se, pril. sad. -nēći se, gl. im. -njēnje〉
Nesvršeni | |
---|---|
infinitiv | |
šareniti | |
prezent | |
jednina | |
1. | šarenim |
2. | šareniš |
3. | šareni |
množina | |
1. | šarenimo |
2. | šarenite |
3. | šarene |
futur | |
jednina | |
1. | šarenit ću |
2. | šarenit ćeš |
3. | šarenit će |
množina | |
1. | šarenit ćemo |
2. | šarenit ćete |
3. | šarenit će |
imperfekt | |
jednina | |
1. | šarenjah |
2. | šarenjaše |
3. | šarenjaše |
množina | |
1. | šarenjasmo |
2. | šarenjaste |
3. | šarenjahu |
perfekt | |
jednina | |
1. | šarenio sam |
2. | šarenio si |
3. | šarenio je |
množina | |
1. | šarenili smo |
2. | šarenili ste |
3. | šarenili su |
pluskvamperfekt | |
jednina | |
1. | bio sam šarenio |
2. | bio si šarenio |
3. | bio je šarenio |
množina | |
1. | bili smo šarenili |
2. | bili ste šarenili |
3. | bili su šarenili |
imperativ | |
jednina | |
2. | šareni |
množina | |
1. | šarenimo |
2. | šarenite |
glagolski prilog sadašnji | |
šareneći | |
glagolski pridjev aktivni | |
šarenio, šarenila, šarenilo | |
šarenili, šarenile, šarenila | |
glagolski pridjev pasivni | |
šarenjen, šarenjena, šarenjeno | |
šarenjeni, šarenjene, šarenjena |
1. | pokazivati raznolikost boja |
2. | nemati potrebne sustavnosti, biti suviše neujednačen (tekst u kojem znakovi nisu ujednačeni i sl.) |